Meksiko presijecaju veliki planinski lanci, Sierras. Između su doline i visoke visoravni. Gotovo dvije trećine zemlje čine te visoravni, koje su visoke između 1.000 m i 2.400 m. Sierra Madre Occidental čini granicu s Pacifikom, Sierra Madre Oriental s Meksičkim zaljevom. Oba planinska lanca duga su 1.200 km. Zemljopisno središte Meksika, Mesa Central (središnja visoravan), planinski je lanac vulkanskog porijekla. Proteže se u smjeru istok-zapad. Uključuje najviše planine u Meksiku: Pico de Orizaba, 5.639 m, Popocatepetl, 5.452 m, i Ixtacchiuatl na 5.286 m, granicu s Pacifikom na jugu čini Sierra Madre del Sur. Uz
Sierra de Chiapas graniči s Gvatemalom. Samo je poluotok Yucatan ravnica bez značajnijih uzvišenja.

Nizinska i nizinska područja javljaju se samo u obalnim krajevima. Na istoku, točno tamo gdje se nalazite, nalazi se močvarno i aluvijalno zemljište, pojasevi laguna, a dijelom i džungla u ravnom obalnom pojasu.

Veliko područje pustinje pokriva sjeverni Meksiko, uglavnom državu Chihuahua. Najveća susjedna pustinjska područja su u državama Sonora i Baja California.

Prirodna raspodjela vode u Meksiku vrlo je neuravnotežena. Osobito na sjeveru, rijeke koje se ulijevaju u Pacifik mogu se koristiti samo u obalnim područjima. Ne dopiru do ogromnog pustinjskog prostranstva na sjeveru. Čak iu središnjem Meksiku postoji samo nekoliko rijeka koje se mogu ekonomski iskoristiti. Nasuprot tome, južno područje Zaljeva s riječnim sustavom Grijalva i Us umacinta doslovno je preplavljeno vodom. Ove dvije rijeke isporučuju 28% ukupne količine vode Meksika u Zaljev. Međutim, ove dvije rijeke su nepogodne i kao komunikacijski i prometni pravci. Iako je Rio Bravo (granična rijeka prema SAD-u, koju gringosi zovu Rio Grande) vrlo dugačak s 2.800 km, nosi gotovo nimalo vode (samo 1,5% od ukupne količine vode).

Izvor: Karl-Wilhelm Berge i Angelika Erdmann: Turistički vodič Meksiko. Dormagen 1994.